Kako prepoznati pravi med
I zašto se pravi med kristalizira.
Najčešće pitanje na tržnici: "A je l' se ovaj med šećeri?" I najveći mit u istom paketu: da je kristalizirani med pokvaren ili patvoren. Idemo redom.
Kristalizacija je znak KVALITETE
Pravi, sirovi med prirodno kristalizira: neki brže (livadski, uljana repica), neki sporije (bagrem može ostati tekuć godinu dana). Med koji NIKAD ne kristalizira vjerojatno je bio jako zagrijavan, čime gubi enzime, ili nije ono što piše da jest.
Kristalizirani med se vraća u tekuće stanje
Tegla u toploj vodi do 40 stupnjeva, polako. Nikad u mikrovalnu i nikad u kipuću vodu: preko 45 stupnjeva med gubi ono po čemu je med.
Što gledati na deklaraciji
Zemlju podrijetla, i to konkretnu. "Mješavina medova iz EU i izvan EU" znači da nitko ne zna točno odakle je. Kod malog proizvođača na deklaraciji je ime, prezime i adresa: to je najbolja garancija koja postoji.
Testovi sa žlicom i papirom? Mit.
Kućni testovi (žlica, papir, voda) ne dokazuju ništa pouzdano: i patvoreni med može "proći", a pravi "pasti". Jedina prava provjera je laboratorij, ili povjerenje u proizvođača kojeg znaš po imenu.
Zašto pravi med košta koliko košta
Košnica godišnje da 15 do 25 kilograma meda, uz cijelu godinu rada, prihrane i strahovanja od mraza u cvatnji. Kad vidiš med za 4 eura po kili, znaj da je negdje netko uštedio: i to ne pčelar.